Šta je to tuga?
Ko može da opiše tugu?
Tuga je osjećaj
koji obuzme dušu,
a na lice oslika tužnu facu.
A nekad i suze zaiskre.
Uzdah iz dubina izleti.
I lađe potonule,
sve.
Tuga je misao koja ruši
kule u oblaku.
Tuga je osjećaj
koji ne godi duši.
Tužan sam,
jer ne mogu
da opišem tugu.
A toliko je tužnih ljudi
večeras
u svijetu,
koji nemaju s kim
da podijele tugu.
O tugo moja!
*
Tamo gdje je bilo ljubavi,
bit će je opet.
Onaj ko je volio,
voljet će opet.
Ljubav i mržnja
nisu dva suprotna pola.
Ili voliš
ili ne voliš,
ali nikad ne mrziš.
Ljubav je karakterna osobina,
samo se nekad teže uočava.
Ljubav nije odgovor,
ljubav je inicijativa.
Kad ljubav napusti čovjeka
napusti ga i duša.
A kakva je to duša
bez ljubavi?
*
Ležim, i ništa mi nije.
Kad se sjetim, koliko je gladnih, bolesnih i promrzlih u ovoj noći,
pomislim, pa ja sam sretan,
što samo ležim u toploj sobi.
A da ne spominjem, ostavljene, razočarane, usamljene, tužne i depresivne,
mogao bih pomisliti da sam najsretniji čovjek na svijetu,
koji samo leži i ništa mu nije.
I zato, pustite me da uživam u svojoj sreći večeras,
dok ležim i ništa mi nije.
*
Čime osjećajan osjeća?
Dušom, rekao bi neko.
Gdje se nalazi duša?
U živom čovjeku, kažu.
Da li je neko vidio dušu?
Duša se ne vidi.
Ona se osjeća.
Da bi neko osjetio dušu
mora imati dušu.
A duša, ona je zauvijek.
Ona samo napusti tijelo čovjeka
i onda on ostane bez života.
A kako bezosjećajan osjeća?
Ne osjeća, nema duše kažu.
I kako je bez duše živjeti,
kad ne osjećaš drugu dušu?
Prazno i bezdušno.
Kad ne osjećaš drugu dušu,
kažu, ne osjećaš ljubav.
A ko jednom osjeti ljubav,
Zauvijek je otvorio dušu ,
Otvorio je dušu
ljubavi između duša.
*
Koliko beskućnika
sanja topli dom
u ovoj hladnoj ledenoj noći.
Zaista je nesretan onaj
ko ga nikad nije sagradio,
kao i onaj koji ga je imao
pa razgradio.
Dom je nešto veliko,
što se čuva
i u što se ulaže, a prije svega
ljubav i strpljenje.
Dom, nije samo kuća i toplina,
dom je više,
dom je prisustvo, sretan pogled,
blaga riječ, rame koje se traži,
išaret, dječija vriska,
vruća pogača,
a napolju ciča zima.
Topli dom treba svako,
i čovjek i žena,
i siromašni i bogati,
jer topli dom se ne kupuje parama,
on je vezen od strpljenja i ljubavi.
Ko može da opiše tugu?
Tuga je osjećaj
koji obuzme dušu,
a na lice oslika tužnu facu.
A nekad i suze zaiskre.
Uzdah iz dubina izleti.
I lađe potonule,
sve.
Tuga je misao koja ruši
kule u oblaku.
Tuga je osjećaj
koji ne godi duši.
Tužan sam,
jer ne mogu
da opišem tugu.
A toliko je tužnih ljudi
večeras
u svijetu,
koji nemaju s kim
da podijele tugu.
O tugo moja!
Tamo gdje je bilo ljubavi,
bit će je opet.
Onaj ko je volio,
voljet će opet.
Ljubav i mržnja
nisu dva suprotna pola.
Ili voliš
ili ne voliš,
ali nikad ne mrziš.
Ljubav je karakterna osobina,
samo se nekad teže uočava.
Ljubav nije odgovor,
ljubav je inicijativa.
Kad ljubav napusti čovjeka
napusti ga i duša.
A kakva je to duša
bez ljubavi?
*
Ležim, i ništa mi nije.
Kad se sjetim, koliko je gladnih, bolesnih i promrzlih u ovoj noći,
pomislim, pa ja sam sretan,
što samo ležim u toploj sobi.
A da ne spominjem, ostavljene, razočarane, usamljene, tužne i depresivne,
mogao bih pomisliti da sam najsretniji čovjek na svijetu,
koji samo leži i ništa mu nije.
I zato, pustite me da uživam u svojoj sreći večeras,
dok ležim i ništa mi nije.
*
Čime osjećajan osjeća?
Dušom, rekao bi neko.
Gdje se nalazi duša?
U živom čovjeku, kažu.
Da li je neko vidio dušu?
Duša se ne vidi.
Ona se osjeća.
Da bi neko osjetio dušu
mora imati dušu.
A duša, ona je zauvijek.
Ona samo napusti tijelo čovjeka
i onda on ostane bez života.
A kako bezosjećajan osjeća?
Ne osjeća, nema duše kažu.
I kako je bez duše živjeti,
kad ne osjećaš drugu dušu?
Prazno i bezdušno.
Kad ne osjećaš drugu dušu,
kažu, ne osjećaš ljubav.
A ko jednom osjeti ljubav,
Zauvijek je otvorio dušu ,
Otvorio je dušu
ljubavi između duša.
Koliko beskućnika
sanja topli dom
u ovoj hladnoj ledenoj noći.
Zaista je nesretan onaj
ko ga nikad nije sagradio,
kao i onaj koji ga je imao
pa razgradio.
Dom je nešto veliko,
što se čuva
i u što se ulaže, a prije svega
ljubav i strpljenje.
Dom, nije samo kuća i toplina,
dom je više,
dom je prisustvo, sretan pogled,
blaga riječ, rame koje se traži,
išaret, dječija vriska,
vruća pogača,
a napolju ciča zima.
Topli dom treba svako,
i čovjek i žena,
i siromašni i bogati,
jer topli dom se ne kupuje parama,
on je vezen od strpljenja i ljubavi.
Nema komentara:
Objavi komentar